Interpreti 2013 · Dirigenti · Mo. Zhani Ciko

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Mo Zhani Ciko

Dirigent

Mo Zhani Ciko rođen je u Tirani u uglednoj obitelji s velikom glazbenom tradicijom. Njegov otac Mihael Ciko bio je prvi albanski operni pjevač, bariton, voditelj zbora, direktor i učitelj pjevanja, koji je diplomirao na konzervatoriju Giuseppe Verdi u Milanu. Njegova majka je bila jedna od vodećih visokoškolskih profesora u albanskom sistemu obrazovanja, dok je najmlađa sestra maestra Cika studirala klavir. Prve poduke u sviranju violine, kada je Mo Ciko imao smo pet godina dobio je od svog ujaka Nikolle Zoraqija koji je bio jedan od najpoznatijih albanskih kompozitora.


Završio je studij medijske umjetnosti, a 1967. diplomirao violinu na konzervatoriju u Tirani. Postaje profesor i voditelj orkestra u kazalištu za operu i balet također u Tirani, te Albanske filharmoniji s kojom je prvi put nastupio kao solist izvodeći vrhunska djela violinske literature nastale u Albaniji. Bio je dugogodišnji profesor violine na Umjetničkoj akademiji u Tirani što je rezultiralo izuzetnom pedagoškom aktivnošću. U razdoblju od 1970. do 1973. godine, sa samo 24 godine, Mo Ciko je postao umjetnički direktor Kazališta za operu i balet u Tirani. Radi nametnute cenzure komunističkog režima bio je prisiljen prekinuti daljnji rad, što je značilo prisilni prekid njegove daljnje karijere u ukupnom trajanju od petnaest godina. Postao je nepoželjna osoba od strane režima i zbog toga udaljen iz Opernog kazališta. Zbog optužbi da je „liberalni umjetnik“ koji se ne želi odreći javno svojih stavova o modernizaciji umjetnosti i književnosti deportiran je u mali industrijski grad Patos, gdje se zaposlio kao učitelj glazbenog odgoja u osnovnoj školi.


Zahvaljujući svojoj upornosti i želji za umjetničkim radom, a podpomognut prijateljima iz mjesta Patosa, Mo Zhani Ciko je u ovom gardiću oformio umjetnički krug lociravši ga u Domu kulture te je razvio bogat program muzičkih događanja s izvođačima amaterima i obažavateljima muzike. Bliski odnosi s iskrenim ljudima iz Patosa i veliko prijateljstvo sa djecom, kojih se i danas sjeća s velikom radošću i poštovanjem, pomogli su mu da prebrodi te uistinu teške godine.


1979. godine Mo Zhani Ciko se vraća u Tiranu te postaje profesor violine, a malo kasnije i direktor Umjetničke gimnazije „Jordan Misja“. Tijekom tog razdoblja, u suradnji s Institutom za Pedagoške studije, Mo Ciko je osmislio i razvio temelje pedagogije u umjetničkim školama diljem zemlje. Također je formirao gudački orkestar s učenicima škole koji se odmah potvrdio na najprestižnijim koncertima (festivalima). Osim što je razvio pdagoške i glazbene aktivnosti, Mo Zhani Ciko je tih godina održao brojne majstorske tečejeve u inozemstvu posebno u Italiji, Francuskoj, Mađarskoj ... a postao je i stalnim članom nekoliko nacionalnih žirija u Albaniji, kao i u drugim zemljama.


Krajem osamdesetih godina osnovao je gudački orkestar « Virtuozet e Rrinj të Tiranës « s kojim je vrlo brzo postigao veliki uspijeh i realizirao brojne turneje po Austriji, Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Sloveniji, Švicarskoj, i Lihtenštajnu. Kao direktor ovog orkestra sudjelovao je i na manifestacijama Karynthische Sommer (Austria), Aix en Musique (Francuska) te na Balkanskom festivalu u Grčkoj. U Mađarskoj su osvojili prvu nagradu na važnom međunarodnom glazbenom festivalu. U petom mjesecu 1997. orkestar je ponovo doživio uspjeh osvojivši prvu nagradu u Belgiji, „Summa cum laude“, na Europskom glazbenom festivalu, nakon čega je uslijedila turneja po Njemačkoj. Sa svojim gudačkim orkestrom Zhani Ciko je izdao 3 DVD i 3 CD albuma. Ove izvanredne koncertne izvedbe prenosile su brojne međunarodne radiotelevizijske kuće kao što su Orf, Drs, RT Slovenija, Mađarska radiotelevizija, Radio Vatikan te Bavarski, Švicarski i Švedski radio.


Paraleleno s ovim aktivnostima Mo Zhani Ciko je i 1998. godine osnovao sastav « Muzikes së Re ne Shqiperi « / Musica Nuova in Albania / poznat pod imenom Amra, s kojim je izvodio brojne opere novih albanskih kompozitora. Godine 2000. Mo Ciko je sa orkestrom „Virtuozet e Rhinj të Tiranës « na festivalu „Musica e gioventù “ u Beču osvojio prvu nagradu i veliko međunarodno priznanje „Grand Prix“ grada Beča.


Od 1989. do 2003. Zhani Ciko je bio umjetnički direktor Simfonijskog orkestra Albanske radio televizije / RTSH /. Sa ovim je orkestrom kao i sa Prištinskom filharmonijom načinio mnoge snimke dajući odlučujući doprinos u prevladavanju kulturne izolacije Albanije. Godine 2003. Mo Zhani Ciko imenovan je za glavnog direktora Nacionalnog kazališta za operu i balet, najveće albanske kazališne i glazbene institucije, koja je pod njegovim vodstvom doživjela veliki napredak i postigla evropski nivo. Pod vodstvom Mo Zhani Cika Nacionalno kazalište za operu iz Tirane uspostavilo je umjetničku surdanju sa prestižnim svjetskim kazališnim institucijama za glazbu kao što su: Teatro dell' Opera di Roma, Maggio Musicale Fiorentino, Teatro Giuseppe Verdi di Trieste, L' Opera di Marsiglia, Musictheater di Viennau, HNK u Zagrebu, i mnogim drugim kazališno opernim institucijama u SAD-u. Posljednjih nekoliko godina Mo Zhani Ciko proveo je većinu svoga stvaralačkog vremena i impulsa u realizaciji prvih albanskih baletnih opera.


Godine 2005. Predsjednik Republike Albanije dodijelio je Mo Zhani Ciku umjetničku titulu «Grande maestro», najvišu čast koja se može dobiti u Albaniji. Godine 2007. gradsko vijeće grada Patos proglasilo ga je svojim počasnim građaninom, a tamošnja srednja škola je dobila ime - Zhani Ciko. Godine 2009. Ministar za kulturu Republike Francuske uručio mu je medalju kojom mu je dodjeljena titula „Chevalier des Art et des Lettres“.